Nacionalni dan zagrljaja osmislio je 1986. Kevin Zaborney, protestantski pastor i kreativni poduzetnik, primijetio je da su ljudi između Božića i Valentinova dosta depresivni, i to baš zbog nedostatka bliskosti i izmjene zagrljaja, pa mu se učinilo zgodnim oraspoložiti ljude u međuvremenu, recimo, koncem siječnja. Tako je prvi put obilježen Dan zagrljaja 21.01.1986 u Michiganu, SAD.
Zagrljaji su vjerojatno najčešći oblici izražavanja ljubavi kada riječi nisu dovoljne. Zagrljaj je fizički kontakt kojim izražavamo svoju snažnu naklonost i duboku povezanost. Imamo različite oblike zagrljaja s obzirom na vrstu odnosa prema osobi kojoj djelimo zagrljaj. Dok se grlimo, naše tijelo ispušta oksitocin, hormon povezanosti, koji opušta tijelo i smanjuje strest i napetost.
Virginia Satir, svjetski poznata obiteljska terapeutkinja, kaže:
„Potrebna su nam 4 zagrljaja dnevno da bismo preživjeli. Trebamo 8 zagrljaja dnevno za održavanje. Za rast nam je potrebno 12 zagrljaja dnevno.”
Nemogućnost svakodnevnog viđanja i dodirivanja svojih najmilijih zbog protokola socijalnog distanciranja COVID-19 utjecala je na mentalno zdravlje svih nas. Grljenje u doba pandemije podrazumijeva pridržavanje nekih mjera: obavezno nošenje maski, izbjegavanje dodira lica, pripaziti na to da su lica okrenuta jedno od drugog (a i maske nas štite), izbjegavati zagrljaje s osobama koje imaju prehladu, temperaturu ili bilo koji od simptoma zaraze koronavirusom i ne grliti više ljudi istovremeno.
Vrijeme epidemije COVID-19 nas je potaknulo da cijeli tjedan u skupini Goldfish slavimo Nacionalni dan zagrljaja. Dok traje doba socijalnog distanciranja mi ipak slavimo i obilježavamo dan zagrljaja, zašto je to tako? Razlog tome je što zagrljaji pomažu djeci da zaborave sve loše osjećaje i događaje, u njihova mala-velika srca ulaze vedrina i sigurnost, učimo djecu ljepotama i vrijednostima grljenja, ali istodobno učimo djecu o osobnom prostoru i granicama te da ne vole svi biti zagrljeni ili dodirnuti. Najbolji način na koji se obilježava Nacionalni dan zagrljaja je širenje ljubavi i nuđenje raznih vrsta zagrljaja svojim prijateljima i obitelji, ako im je već uskraćena mogućnost grljenja, možemo s njima barem pričati o važnosti zagrljaja, proučavati razne vrste zagrljaja kod ljudi, ali i kod životinja. Možemo osmišljavati smiješne nazive zagrljaja, poticati kreativna rješenja kako nadomjestiti zagrljaje i čitati slikovnice o zagrljajima.
AN ALPHABET OF HUGS
Osmišljavanje novih načina zagrljaja, imenovanje na engleskom jeziku te isticanje prvog početnog slova naziva zagrljaja… ubrzo je nastala cijela abeceda…fotografije pogledajte u fotogaleriji.
„THE HUG“ by Eoin McLaughlin & Polly Dunbar
U ovoj interesantno koncipiranoj slikovnici koju smo čitali – flipbooku i Jež i Kornjača traže zagrljaj. Pitaju sve ostale životinje na koje naiđu, ali ih iz nekog razloga nitko neće zagrliti. Dok mudra sova ne objasni: Jež je previše šiljast; Kornjača je previše koščata. I tada se jež i kornjača nađu. Krenete li sprijeda ili krenete odostraga …završit ćete na istom mjestu, ravno u sredini, na mjestu radosti. Dvije priče su jedna priča i pričaju o poteškoćama u povezivanju.
– uslijedila je samoinicijativna izrada vlastite slikovnice koju smo čitali
ANIMALS HUGGING
Osim u ljudi, grljenje je uobičajeno i kod životinja. Gledajući slike djeca su imenovala životinje na hrvatski , a zatim na engleski jezik.
I za kraj još nekoliko slikovnica… https://www.youtube.com/watch?v=2PnnFrPaRgY
Uživajte u čitanju i grljenju s djecom!
Pripremila: Jelena Vrdoljak, odgojiteljica u posebnom programu ranog učenja engleskog jezika DV Koralj