Pored vanjskog, vidljivog, postoji i onaj unutarnji nevidljivi rast i razvoj. Osim što uči hodati i govoriti, dijete se uči snalaziti s vlastitim emocionalnim zbivanjima, ljutnjama, provalama bijesa ili bolnim razočarenjima.

Bajke prikazuju proces zdravog ljudskog razvoja, od otpora prema roditeljima, strahova od odvajanja i odrastanja do mladog čovjeka ostvarenog kroz samostalnost i moralnu zrelost u odnosu sa suprotnim spolom. Bajke približavaju djeci kako :

        – „preživjeti nesreću i zlu sudbinu“..

        – „kako se uhvatiti u koštac s divovima“,…

        – „kako se spasiti u dubokoj i mračnoj šumi“,….

Usmjeravanje putem bajki doprinosi sazrijevanju , na potpuno drugačiji način nego kad odrasli govore djetetu što treba raditi …

ŠTO JE PRAVA BAJKA ?

Bajka se obraća djetetovom nesvjesnom kroz arhetipske likove i simbole. Da bi se shvatilo simbole, slike moraju biti jasne i jednostavne. Tehnika bajke je crno- bijela.  Dijete shvaća da mu se bajka obraća jezikom simbola , a ne jezikom stvarnosti  ( „…bilo jednom davno,…u nekoj zemlji,”..  ..”u doba kad su se želje još ispunjavale,..”.

Način na koji dijete reagira na neku bajku ukazuje na vrstu problema ili trauma s kojim se dijete trenutno muči ( primjer Matovilke ). Odabir radi samo dijete.

Bajke ukazuju na prave životne nevolje ( roditelji umiru, stari su…).Ukazuju na „tamnu” stranu ljudske prirode ,…..

Bajke predstavljaju Jedinstvenu umjetničku formu koja je predmet interesa  foklorista i lingvisti.

Najčešći sadržaji s kojima se dijete suočava u bajci…

Bajke najčešće počinju izbacivanjem iz kuće ili ostavljanjem ( što predstavlja i nesvjesnu želju da se djeca osamostale, separiraju, ali istovremeno i  strah od nje,…).

Uvijek je prisutan i element ugrožavanja– čim priča počne junak upada u opasnosti. Djeca se vole suočavati s poteškoćama i izazovima ,stvarajući načine da ih riješe.

Postajanje zlog opasnog lika – čije elemente dijete prepoznaje i u sebi- svoju želju da proždire i ima sve odjednom, te zabrinutost i strah da ga može stići ista sudbina.

Junak bajke je često najmlađe dijete ( glupavko, tupavko, najmanji kozlić). Koliko god bilo bistro dijete , često se osjeća nesposobnim  u suočavanju sa složenošću vanjskog svijeta( svi izgledaju da više znaju i da su sposobniji ) . Ovaj je element idealan da se dijete s njim identificira.

Elementi nužni za dobru bajku su mašta, oporavak, bijeg i utjeha. Dijete predškolske dobi ima potrebu za čarolijom i nesvjesno osjeća da bajka pruža mogućnost za uživanjem u maštanju .

Ukratko čitanjem bajki …

udovoljava se djetetovoj potrebi za znatiželjom , posebno onoj koja se krije iza roditeljskih zabrana ( ne otvarati vrata, ne ići tamo, ne viriti kroz ključanicu…)

Bajke uče djecu da postoji razvoj -napredovanje od nezrelijih oblika funkcioniranja do onih zrelijih i uspješnijih,…

Bajka daje smisao besmislenim stvarima ( nemogući, besmisleni zadaci- „sakupiti leću,“…). To su poruke nade. Garantirajući sretan završetak ohrabruje se dijete u nošenju sa svojim emocijama.

kažu da je Goetheova majka bila najpoznatija pripovjedačica tog vremena. Sam Goethe navodi da je njegova opčinjenost književnim upravo izrasla iz čitanja bajki sa svojom majkom.

Pozivam  Vas da i Vi uživate u čaroliji čitanja bajki sa svojom djecom!

            Pripremila :

Najda Čajo, psiholog

Dječji vrtić Marjan posvećuju veliku važnost zaštiti osobnih podataka naših korisnika. Politika zaštite osobnih podataka uređuje način postupanja s informacijama koje Dječji vrtić Marjan obrađuju odnosno prikupljaju prilikom posjeta našoj internet stranici. Napominjemo kako se obrada prikupljenih osobnih podataka temelji na jednoj od zakonitih osnova obrade u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka. Za potpuni tekst Politike zaštite osobnih podataka i politike kolačića molimo Vas da koristite poveznicu niže:
Prihvaćam Pročitaj više
Skip to content